Premijerno prikazan u rujnu na filmskom festivalu u Torontu, “Wake Up Dead Man” obasut je pohvalama kritike te proglašen jednim od filmskih ostvarenja godine. Detektiv Benoit Blanc je lik staromodnog šarma, ali uronjen u današnji svijet političkih intriga, bogataških obitelji i društvenih elita
Krajem studenoga, u odabranim kinima u nekoliko uglavnom anglofonih zemalja – dakle ne i u Hrvatskoj – pojavio se, na opće oduševljenje gledatelja, film „Wake Up Dead Man: A Knives Out Mystery“. Riječ je o trećem nastavku superuspješnog whodunit detektivskog serijala “Nož u leđa” američkog filmaša Riana Johnsona, koji je svijetu nagovijestio drugačiji model distribucije i gledanja filmova, odnosno otvorio pitanje imaju li klasične kino dvorane uopće budućnost u epohi streaming servisa. Johnsonova trilogija ogledni je primjer promjene odnosa moći unutar filmske industrije: umjesto uspjeha na festivalima i kino blagajnama, sudbina filmova sve se češće određuje na društvenim mrežama i pred ekranima u domovima gledatelja.
Premijerno prikazan u rujnu na filmskom festivalu u Torontu, “Wake Up Dead Man” obasut je pohvalama kritike te proglašen jednim od filmskih ostvarenja godine. Glavni protagonist filma, ekscentrični privatni istražitelj Benoit Blanc, ovog je puta pozvan razriješiti slučaj ubojstva u maloj američkoj župi, gdje se iza prividne bliskosti i pobožnosti ruralne zajednice kriju morbidne tajne. Riječ je o dosad najmračnijem, ali i najambicioznijem filmu Johnsonova serijala. Publika je dakako pohrlila u kino dvorane i ispunila ih do posljednjeg mjesta, u velikoj mjeri potvrđujući kritičarsko oduševljenje tim filmom. No, njegov život na velikom platnu nije predugo potrajao – nakon samo dva tjedna preselio se na male ekrane i od tada je dostupan na streaming servisu Netflix.
SUVREMENI ROĐAK HERCULEA POIROTA
Filmska franšiza „Nož u leđa“ u mnogim je aspektima paradigmatska hollywoodska priča o uspjehu. Riječ je o originalnom žanrovskom projektu srednjeg budžeta koji je, zahvaljujući jasno profiliranoj autorskoj ideji i karizmatičnim likovima, u vrlo kratkom roku stekao globalnu popularnost, zaradivši na kino blagajnama preko 300 milijuna dolara. Međutim, u trenutku kad je Netflix, nakon prvog filma distribuiranog klasičnim kino kanalima, otkupio prava na dva nastavka za iznos od preko 400 milijuna dolara, „Nož u leđa“ pretvorio se u svojevrsni laboratorijski primjer budućeg modela audiovizualne industrije.
Tradicionalni model kino distribucije – u kojemu se uspjeh mjeri prodajom ulaznica i životnim vijekom filma u raznim formatima – zamijenjen je platformskom ekonomijom u kojoj film postaje sadržaj čija se vrijednost procjenjuje nevidljivim metrikama pretplatnika, zadržavanja pažnje i algoritamske prepoznatljivosti brenda. Klasična hollywoodska franšiza „otvorenog“ tipa postala je tako projekt koji se konzumira unutar „zatvorenog“ sustava globalnih streaming servisa. U tom smislu, „Nož u leđa“ mogao bi predstavljati budućnost filma. Zanemarimo li te „fenomenološke“ aspekte serijala, „Nož u leđa“ svakako je rijedak primjer suvremenog povratka klasičnom whodunit žanru, detektivskoj priči koja napetost gradi na zagonetkama, postupnom otkrivanju tragova i zatvorenoj skupini osumnjičenih. Serijal u potpunosti oblikuje Rian Johnson, kao scenarist, redatelj i producent, a u središte priče postavlja privatnog detektiva Benoita Blanca u tumačenju Daniela Craiga.
Blanc je zamišljen kao suvremeni rođak Herculea Poirota ili Miss Marple, lik staromodnog šarma, ali uronjen u današnji svijet političkih intriga, bogataških obitelji i društvenih elita. Još prije izlaska prvog filma Johnson je zamislio niz zasebnih priča u kojima se Blanc, kao pokretačka figura čitave franšize, uvijek iznova pojavljuje u novim okruženjima i s potpuno novim glumačkim postavama. Prvi film “Nož u leđa” (2019.) – također premijerno prikazan u Torontu, a potom distribuiran u kina preko Lionsgatea – odmah je potvrdio potencijal te ideje. Film je, uz budžet od 40 milijuna dolara, zaradio gotovo 313 milijuna globalno i stekao status jednog od najuspješnijih originalnih žanrovskih naslova desetljeća. Kritika ga je slavila zbog iznimno preciznog scenarija, Johnsonove režije i velike glumačke ekipe u kojoj su, uz Craiga, bili Ana de Armas, Chris Evans, Jamie Lee Curtis, Don Johnson i Christopher Plummer. U filmu su se jasno vidjeli utjecaji Agathe Christie, a sam naslov potječe iz pjesme Radioheada koja se Johnsonu činila kao idealna metafora za moderni misterij ubojstva.
Piše: Darko Vlahović
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
